Šta sve jedan konobar može da doživi?

Pozdravljamo sve konobare i šaljemo im znake podrške da istraju u najširem spektru ljudske gluposti!

Kako sam svojevremno radila kao konobarica na više različitih mesta (ne vredi ih pominjati, a i ne bi bilo okej), skupila sam dovoljno priča da mogu da sastavim antologiju najboljih anegdota iz sveta konobarisanja. Pre svega, najveće gluposti i bljuvotine koje je svet ikada izmislio čuješ za vreme tvoje smene od osam sati, ako ti je srećan dan i niko se ne zapije do rađanja sunca.

Ne znam odakle bih počela, jer početka nema, a ni kraja. Naravno, nije svaki dan jezivo, ali kada dođe sudnji dan možeš odmah da zakažeš kod psihologa. Tu se vrte priče o filozofiji politike, života, erotskih tematika pa sve do zaboravljenih viceva. Igranka bez prestanka, koja te neviđeno smori posle određenog vremena, jer shvatiš koliko nisi prazan kao sve te priče.

Dnevnjak razume

Jednog dana sam radila neku nenajavljenu žurku, devojka se selila za Ameriku i skupila neko svoje društvance da se oproste kao ljudi. Očigledno je bilo da će se piti dok sunce ne svane, ali nisam verovala da će biti toliko kritično. Ne mogu da nađem reči za to koliko ti ljudi zapravo mogu da popiju. Istinu da zborim, morala sam i ja da trgnem koju da bih izdržala taj pritisak posla, muzike i jednog ogromnog haosa u kom sam bila. U nekom trenutku, neki lik je overio u kafiću, na šta bi svaki konobar poželeo da ga izubija, no, ja sam potpuno hladna uzela džoger i kofu i svečano ih predala tom dečku i rekla: ”Što si povratio sad ćeš i da obrišeš” i pokupila se i otišla da perem sudove. Između ostalog, u pola 6 ujutro sam se rasplakala i molila ih da idu kući. Nisu.

Jednog lepog dana su neka dvojica odlučila da testiraju moje strpljenje. Popili su ne znam koliko piva, sedeli par sati i cerekali se, što je sasvim normalna situacija. Posle nekog vremena su mi zatražili račun, uredno su sačekali da otkucam račun (jer kad ga otkucam onda nema nazad) i dali mi češke kurne umesto dinara. Počela sam da se smejem i kao ”Ljudi ne možete platiti ovim” misleći da će glupa fora da se završi, ali ne. Nabeđivali smo se jedno desetak minuta gde sam ja počela da crvenim, pa su valjda skontali da gubim strpljenje i dali mi neke dinare, kao jedva našli.

Između ostalog, ovo je takođe normalna situacija gde ti kolege naprave posao tako što ostave Tuborg u zamrzivaču celu noć, pa ti posle pukne cela flaša i dobiješ ovo

Doživljavala sam i situacije da radim neka slavlja i da me nahvata jedna osoba, bilo muška ili ženska, i da me smara do besvesti. Između ostalog, bila je jedna simpatična Crnogorka koja je na svakih 5 minuta dolazila sa mnom da nazdravi i terala me da pijem šljivku i igram kolo sa njom, ali bilo je i situacija gde me je neki lik saleteo i počeo da muva na radnom mestu. Bio je dosta stariji od mene i kada je saznao koje sam godište izjavio je da bi mene jedino mogao da odvede u zoološki vrt. Ako sam tada uspela da se obuzdam od poklanjanja šljage njegovom obrazu onda ću zaista uspeti u životu.

Pored ovakvih donekle, da kažem, pristojnih pričica uvek mora da se uvuče i neka koja ti apsolutno pokvari, ne dan, već mesec. Išla sam da pokupim neke flaše i čaše sa stolova i prolazeći kroz masu u nadi da ću bezbedno stići do šanka, neke dve devojke koje su igrale veoma prisno su mi zablokirale prolaz. Krenula ja da vičem ”SAMO MALO”, one ništa, ja još glasnije ”MOŽEŠ LI MOLIM TE DA SE POMERIŠ’, opet ništa. Ja kao, okej, sad ću na silu, krenem da se guram između njih dve sa punim ajncerom iznad glave i dobijem šljagu po zadnjici. Ja sam samo zinula, pobegla i ušla u šank odakle nisam izlazila do kraja večeri. Tako da da, superiška.

Šta uvek dočeka konobara u prvoj smeni

I za kraj, kao šlag na tortru, WC priča. Pričala bih do sutra o svim mogućim iskustvima, ali ko će to da čita. Elem, sa kolegom sam radila jednu jaču smenu, bilo je dosta posla i nikako nisam stigla da odem u toalet. Konačno završavamo mi smenu i ja trčim ka toaletu jer trpim već satima, kad ono, imam šta da vidim. Da vam ne bih zgadila život samo ću reći eksplozija atomske bombe u ženskom wc-u, od poda do plafona. Jedino što mi je bilo u glavi jeste pitanje KAKO i ZAŠTO, ali nikada nisam uspela sebi da odgovorim na to. I da, trebalo mi je jedno 10 minuta da se smirim i obuzdam nagon za povraćanjem.

U suštini, konobarski posao nije loš stvarno, naučiš kako možeš sa širim spektrom tipova ljudi i naučiš sebe da očvrsneš u nekim određenim situcijama. Konobarski posao jeste jedna škola u kojoj naučiš jednu veliku lekciju u životu, a to je kako se izboriti sa ljudskom glupošću i kako istrenirati svoje strpljenje.